naslonjènica — ž gram. jednosložna riječ bez svoga naglaska, koja ne može stajati na početku rečenice ili iza pauze (stanke) ili zareza, slijedi naglašenu riječ ili drugu enklitiku i s njima čini izgovornu cjelinu [bio sam, izg. bı̏osam; snašli smo se, izg.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
enklìtika — ž 〈D L ici〉 gram. riječ bez svoga naglaska, slijedi naglašenu riječ ili drugu enklitiku i s njima čini izgovornu cjelinu [bio sam, izg. bı̏osam]; zanaglasnica, naslonjenica, opr. proklitika ✧ {{001f}}grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zȁnaglasnica — ž lingv. nenaglašena riječ koja se nalazi iza naglašene i s kojom se izgovara kao jedna izgovorna cjelina: enklitika, naslonjenica, opr. prednaglasnica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zanaglasnica — zȁnaglasnica ž DEFINICIJA lingv. nenaglašena riječ koja se nalazi iza naglašene i s kojom se izgovara kao jedna izgovorna cjelina: enklitika, naslonjenica, opr. prednaglasnica ETIMOLOGIJA za + v. naglasak, naglasnica … Hrvatski jezični portal