- naočit
- nàočit prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji pada u oči ljepotom stasa i lika; strojanETIMOLOGIJAvidi naoko
Hrvatski jezični portal. 2014.
naočit
Look at other dictionaries:
nàočit — prid. 〈odr. ī〉 koji pada u oči ljepotom stasa i lika; stasit, strojan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bòkūn — m 〈G bokúna〉 reg. 1. {{001f}}〈jd〉 komad 2. {{001f}}〈mn〉 zalogaji, dobra hrana, obilni obroci ∆ {{001f}}∼ čovjeka naočit čovjek, jak; komad čovjeka; kus čovjeka ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
djèdina — m augm. od djed (veliki djed) 1. {{001f}}pejor. iron. djed u zn. starog čovjeka koji se ne ponaša u skladu s dostojanstvom svojih godina [stara ∼; ∼ gleda cure] 2. {{001f}}hip. pravi djed, naočit djed s poželjnim odlikama … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍmād — m 〈G kȍmāda〉 1. {{001f}}(čega ∅) odijeljen dio cjeline [∼ kruha; ∼ razbijene šalice; ∼ zemlje] 2. {{001f}}(čega) pojedini primjerak ili jedinica neke klase, skupa, garniture predmeta [∼ pokućstva] 3. {{001f}}glazbena ili literarna kompozicija,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȑšan — prid. 〈odr. kȑšnī〉 1. {{001f}}ekspr. jez. knjiž. koji je krš, koji se sastoji od krša; kraški 2. {{001f}}koji je kao od krša i kamena; naočit, snažan, krepak (o osobi) [∼ momak] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȗs — kȗs1 m 〈N mn kȕsovi〉 komad čega [∼ kruha] ∆ {{001f}}∼ čovjeka naočit, stasit čovjek, komad čovjeka kȗs2 prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je bez repa, kojemu nedostaje rep; kusast 2. {{001f}}a. {{001f}}previše kratak b. {{001f}}previše skraćen ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȁf — m 〈N mn làfovi〉 žarg. pravi momak, momak od oka, momak koji se po svemu želi sviđati djevojkama; naočit momak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mòmak — m 〈G mka, V mômče, N mn mòmci, G momákā〉 1. {{001f}}mlad čovjek, onaj koji je izašao iz dječaštva, a još nije ušao u zrelu dob; mladić 2. {{001f}}meton. a. {{001f}}mladoženja b. {{001f}}neženja 3. {{001f}}onaj koji pomaže starijemu ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàočitōst — ž odlika onoga koji je naočit … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȅča — pȅča1 ž reg. 1. {{001f}}komad, dio čega 2. {{001f}}(čega) [∼ čovjeka]; ob. naočit čovjek, ljudina ✧ {{001f}}tal. pȅča2 ž reg. 1. {{001f}}crna koprena na licu muslimanke 2. {{001f}}ženska marama; rubac 3. {{001f}}konjska obrazina s otvorima za… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
