napjev
Look at other dictionaries:
nápjev — m 1. {{001f}}melodija (koja se pjeva ili svira); arija 2. {{001f}}dio pjesme prije pripjeva; napijevka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lamentácija — ž 1. {{001f}}žalovanje, naricanje, jadikovanje 2. {{001f}}bibl. starozavjetna knjiga tužaljki proroka Jeremije 3. {{001f}}glazb. u katoličkom bogoslužju Velikog tjedna, psalmodični koralni napjev 4. {{001f}}knjiž. literarni sastavak, najčešće u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàpijēvka — ž 〈D L vci, G mn ā/ ī〉 zast. 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}napjev (2){{/ref}} 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}napitnica{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
odgovàrāč — m (odgovaràčica ž) 〈G odgovaráča〉 etnol. onaj koji u pučkom pjevanju sam ili s više pjevača odgovara na uvodni napjev … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trȁdicionālan — trȁdicionāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji se zasniva na tradiciji, koji pripada tradiciji, koji je tradicija [to je ∼an napjev] 2. {{001f}}koji je uobičajen [to je ∼no druženje]; uvriježen, tradicijski, predajni … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȃrija — ž 1. {{001f}}glazb. višedijelna, vokalna kompozicija za solo glas i instrumentalnu (ob. orkestralnu) pratnju; javlja se samostalno ili kao dio većih vokalno instrumentalnih djela (opere, oratorija, kantate) 2. {{001f}}razg. melodija, napjev 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
responzorij — respònzōrīj (responzȏrīj) m DEFINICIJA glazb. 1. pov. gregorijanski napjev koji se razvio iz nekadašnje responzorijalne psalmodije; sastoji se od niza pretežno solističkih stihova (versiculum) i zbornih pripjeva (responsorium) 2. crkv. u… … Hrvatski jezični portal
monodija — monódija ž DEFINICIJA glazb. 1. način muziciranja; nekoliko sporednih dionica prati napjev glavne dionice 2. skladba za jedan glas uz instrumentalnu pratnju ETIMOLOGIJA grč. monōidía: jednoglasna pjesma ≃ mon + odija … Hrvatski jezični portal
melodija — mèlōdija ž DEFINICIJA glazb. niz zvukova koji tvore muzičku frazu, zaokružen tonski oblik, slijed raspoređenih i ritmički organiziranih tonova; melos ETIMOLOGIJA srlat. melodia ← grč. melōidía: (korsko) pjevanje, pjesma ≃ mélos: napjev + odija … Hrvatski jezični portal
automelon — automèlōn m <G automelóna> DEFINICIJA glazb. pov. pjesme u bizantskoj crkvenoj glazbi što se pjevaju po izvornoj melodiji, komponiranoj za neku drugu pjesmu ETIMOLOGIJA auto 1 + grč. mélos: pjesma, drukčiji napjev … Hrvatski jezični portal