Hrvatski jezični portal. 2014.
náročit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se čime izdvaja, koji ima posebne odlike, drugačiji od ostalih; neuobičajen, osobit 2. {{001f}}namijenjen za posebnu priliku, posebnu zgodu, potrebu, posebno odabran; specijalan, poseban … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mahsuz — màhsūz[b] (I)[/b] (màksūz) prid. <indekl.> DEFINICIJA reg. koji se čime izdvaja, koji ima posebne odlike, koji je drukčiji od ostalih; naročit, osobit [mahsuz selam naročit pozdrav] ETIMOLOGIJA tur. mahsus ← arap. maḫṣūṣ … Hrvatski jezični portal
naročitost — náročitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je naročit ili svojstvo onoga što je naročito ETIMOLOGIJA vidi naročit … Hrvatski jezični portal
nȅkī — nȅk|ī zam. neodr. 1. {{001f}}jedan, bilo koji, ma koji [∼i su te tražili] 2. {{001f}}koji, pokoji, poneki [∼i će uvijek dobro prolaziti i biti pametni] 3. {{001f}}nekakav (2) [A: Imaš li brod? B: Imam ∼i] 4. {{001f}}a. {{001f}}neodređen, nejasan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
náročitōst — ž osobina onoga koji je naročit ili svojstvo onoga što je naročito … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svojèvrstan — prid. 〈odr. snī〉 koji je svoje vrste; osobit, naročit, poseban … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
àpartan — (apȁrtan) prid. 〈odr. tnī〉 koji je izdvojen posebnim odlikama, poseban po dobrim svojstvima (pristalosti, dotjeranosti itd.) [∼ kostim]; osobit, izniman, osebujan, nesvakidašnji, naročit ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òsobit — prid. 〈odr. ī〉 koji je poseban, naročit, koji se ističe na sebi svojstven način … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
svojevrstan — svojèvrstan prid. <odr. snī> DEFINICIJA koji je svoje vrste; osobit, naročit, poseban ETIMOLOGIJA v. svoj + v. vrsta … Hrvatski jezični portal
naročito — náročito pril. (čest.) DEFINICIJA 1. (uz pridjev ili uz prilog) osobito, vrlo, veoma [naročito lijep; naročito radin; naročito mnogo (čega)] 2. (uz glagol) s posebnom namjerom, s određenim ciljem [govori naročito zato da je razljuti]; navlaš,… … Hrvatski jezični portal
