- narečeni
- narèčenī prid.DEFINICIJArazg. koji ima (takav) nadimak, kojega tako zovu [X. Y. narečeni genij]ETIMOLOGIJAvidi narečen
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
návodnī — prid. koji je pretpostavljen, u čiju se istinitost sumnja, za kojeg se zna samo po kazivanju drugih; tobožnji, narečeni … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
navodni — návodnī prid. DEFINICIJA koji je pretpostavljen, u čiju se istinitost sumnja, za kojeg se zna samo po kazivanju drugih; narečeni, tobožnji ETIMOLOGIJA vidi navod … Hrvatski jezični portal