narečeni

narečeni
narèčenī prid.
DEFINICIJA
razg. koji ima (takav) nadimak, kojega tako zovu [X. Y. narečeni genij]
ETIMOLOGIJA
vidi narečen

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • návodnī — prid. koji je pretpostavljen, u čiju se istinitost sumnja, za kojeg se zna samo po kazivanju drugih; tobožnji, narečeni …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • navodni — návodnī prid. DEFINICIJA koji je pretpostavljen, u čiju se istinitost sumnja, za kojeg se zna samo po kazivanju drugih; narečeni, tobožnji ETIMOLOGIJA vidi navod …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”