marš

mȁrš [b] (I)[/b] m <N mn màrševi>

DEFINICIJA

1. a. ritmički, složan i ravnomjeran hod organizirane kolone; stupanje b. vojn. savlađivanje udaljenosti hodom kao osnovnim načinom kretanja [dug marš; naporan marš]

2. glazb., v. koračnica

SINTAGMA

marš-bataljun pov. bataljun koji se sprema na frontu (u vojsci Habsburške Monarhije s njemačkim službenim jezikom);

marš-kolona vojna jedinica na maršu;

marš-kompanija pov. jedinica određena za bojište;

marš-manevar vojn. zast. veći pokret kopnenih jedinica vojske;

paradni marš posebno stiliziran marš prema posebnim običajima u raznim zemljama i u svakoj vojsci [rimski marš (marcia di Roma)/pruski marš = rimski/pruski korak]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačko): Mȁrš (Karlovac, Zaprešić, Crikvenica)

ETIMOLOGIJA

fr. marche ≃ marcher ← fran. markon: korakom označavati (granicu), usp. marka