Matija

Màtija

DEFINICIJA

1. v.

2. (1577—1619), hrv.-ugarski (od 1608) i češki (od 1611) kralj, njemački car od 1612.

3. Sv. (1. st.), bibl. Isusov učenik; kockom izabran za apostola da se popuni broj dvanaest nakon Judine izdaje; propovijedao evanđelje u Etiopiji i Judeji, umro mučeničkom smrću; zaštitnik stolara i tesara

ONOMASTIKA

pr.: Màtija (130, Donja Stubica, Podravska Slatina, Ivanić Grad), Màtijaca (120, Kaštela, J i sred. Dalmacija), Matìjačić (100, Zagreb, Čakovec, Beli Manastir, Benkovac), Màtijak (Kutina, Bjelovar, Garešnica), Matijáković (Đakovo, Podravina, Prigorje), Màtijan (Velika Gorica, Sisak), Matijánec (Čakovec, Ogulin), Matìjanić (Požega, Slavonija), Matijánović (Čazma, Koprivnica), Màtijas (sred. Dalmacija, I Slavonija), Màtijāš (910, Trogir, sred. Dalmacija, Istra), Matìjaščić (210, Samobor), Matìjašec (Matijášec) (450, Ludbreg, Zagorje), Matijášević (1560, Nova Gradiška, sred. Dalmacija), Matìjašić (840, Istra, Pokuplje, Gorski kotar), Matijàško (130, Koprivnica, Podravina, Zagorje), Màtijek (Zlatar Bistrica, Virovitica, Križevci), Matíjevac (Slavonski Brod, Jastrebarsko, I Slavonija), Matíjević (5040, Kordun, Primorje, Lika, Pokuplje, sred. Dalmacija), Màtijić (Dubrovnik), Màtjačić (160, Čakovec, Kutina), Màtjan (Čakovec), Matjánec (Čakovec, Sesvete), Matjášec (Čakovec, Vrbovsko), Mȁtjašić (Čakovec, Brač, Ozalj, Grubišno Polje)

ETIMOLOGIJA

lat. Matthias ← hebr. mattiyāhū: Jahve je darovao