- mejaš
- mèjāš m <G mn mejášā>DEFINICIJAreg.2. ekspr. onaj koji na sudu istjeruje pravdu, koji se rado parniči; pravdaš3. vlasnik susjednog imanja, zemljištaONOMASTIKApr.: Mèašić (130, Ogulin, Z Slavonija, okolica Zagreba), Mèaškī (120, Pakrac, Kutina, okolica Zagreba), Méić (380, Šibenik, Pokuplje, Dalmacija, v. i medvjed), Mèjāš (Donja Stubica, Čakovec, Split), Mèjašić (Karlovac, Pokuplje, Moslavina), Mèjaškī (150, Duga Resa, Karlovac)ETIMOLOGIJA
Hrvatski jezični portal. 2014.