- Mićo
- MíćoDEFINICIJAONOMASTIKAm. os. ime, hip. od Bratimir, Dimitrije, Dragomir, Mihovil, Mitar, Milivoj, Miroslav, Tihomir, Velimir i sl.; isto: Mícopr.: Mȉcak (Ivanić Grad, Donja Stubica), Mȉcan (Vukovar, Velika Gorica), Mìcek (110, Zagreb, Međimurje, Donji Miholjac, Zagorje, Prigorje), Mícić (100, Glina, posvuda), Mȉculinić (260, Rijeka, Primorje), Mìčanović (Mičánović) (Požega, Varaždin, I Slavonija), Mìčetić (380, Rijeka), Mȋčević (130, Požega, Posavina), Míčić (790, Zadar, Primorje, I Slavonija), Míčin (Šibenik, Primorje, Zagorje), Mìćan (Đakovo, Našice), Mȉćanović (170, Vukovar, I Slavonija, Istra), Míćić (220, I Slavonija, Primorje), Míćin (Šibenik), Míćović (Rijeka, Varaždin, Pula), Mìčūnović (Mićúnović) (Osijek, priobalje)
Hrvatski jezični portal. 2014.