sila

sȉla ž <G mn sȋlā>

DEFINICIJA

1. fiz. a. svaki utjecaj koji izaziva gibanje ili promjenu brzine gibanja tijela, ono što pokreće b. jedinica koja opisuje djelovanje tijela ili polja na neko tijelo (simbol F, jedinica newton N) (u klasičnoj fizici sila F kad djeluje na tijelo mase m daje tom tijelu ubrzanje a prema relaciji F = ma)

2. fizička snaga, velika borbena moć [vojna sila; oružana sila]

3. pol. velika i utjecajna država [svjetska sila]

4. pren. razg. onaj koji je sposoban, sjajan, snažan (o osobi) [baš si sila]

SINTAGMA

mračne sile sociol. skupine ljudi koje se u svom djelovanju služe nečasnim sredstvima;

natprirodne sile koje se ne mogu objasniti racionalnim rječnikom znanosti;

nečista sila pejor. vrag;

nuklearne sile pol. države koje raspolažu nuklearnim oružjem;

sedma sila publ. sredstva javnih komunikacija;

sila teže fiz. privlačenje svih predmeta k tlu, rezultanta privlačne sile Zemlje i centrifugalne sile zbog rotacije; gravitacija

FRAZEOLOGIJA

bila mi (ti itd.) je sila, došla mi (ti itd.) je sila imao sam potrebu (da izvršim veliku ili malu nuždu);

činiti silu (komu) silovati koga;

na silu 1. uz upotrebu snage ili pritiska ondje gdje se radnja obavlja bez toga [zatvarati vrata na silu; otvoriti bocu na silu] 2. ne tražeći razloge, pod svaku cijenu, pošto-poto, na svaki način, ma kako [traži razlike prema drugim ljudima na silu; na svu silu silom, pod svaku cijenu; nastojati na svu silu (pojačano prema na silu)];

sila boga ne moli u velikoj opasnosti sva su sredstva dopuštena;

silom prilika kako prilike zahtijevaju;

uz upotrebu sile (bez upotrebe sile) uz upotrebu oružja uz angažiranje vojske, ratom (bez upotrebe oružja, itd.)

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Sȉlić (570, Korčula, Rijeka, Sinj, v. i Silvester)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. sila (rus. síla, polj. siła), lit. siela: savjest