misliti

mȉsliti nesvrš. <prez. -īm, pril. sad. mȉslēći, prid. rad. mȉslio, prid. trp. mȉšljen, gl. im. mȉšljēnje>

DEFINICIJA

1. (Ø) radom mozga oblikovati misao, oblikovati pojmove i sudove; rasuđivati, zaključivati

2. (na koga/što, o kome/čemu) nositi u mislima, imati na umu, razmišljati o kome ili o čemu

3. a. (što) smatrati, pretpostavljati, zamišljati, držati b. (što komu) željeti kome što

4. (Ø) razg. namjeravati, imati namjeru, programirati, projektirati [sutra mislimo započeti izlijevanje deke na kući; ovoga ljeta ne mislim na more]

FRAZEOLOGIJA

A[i]. da ne misliš...[/i] (uvodne riječi ili zaključne riječi uz neku tvrdnju ili najava neke radnje koja otklanja sumnju u ono što će govornik reći ili učiniti ili što je rekao ili učinio);

mislim (da) = čini mi se, razg. mišljenja sam da;

šta misliš! (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika u zn. da to nije nešto osobito, da mnogo ne vrijedi ili da onaj kojeg se tiče ima o tome bolje mišljenje nego što to zaslužuje) [[i]A: Znaš, on ti je veliki igrač stolnog nogometa B: Šta misliš![/i]];

... mislim... čest. služi da onaj tko govori najavi da će se izraziti jasnije ili objašnjava što je mislio kad je izrekao prethodne riječi ili kad u obliku poštapalice uzima predah za daljnje izlaganje [3 puta po četiri to je 12, mislim tuce; 3 puta 4 to je dvanaest — mislim — tuce, evo da budem jasniji];

možeš (si) misliti (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika, nakon svojih riječi ili nekog opisa čijeg postupka, radnje i sl.) 1. dosl. tako je kako se može pretpostaviti, sve je jasno, ne treba dalje objašnjavati [plati grijanje, plati ostale režije, i tako dalje, možeš misliti] 2. pren. iron. u zn. da što ne može biti, da tko nije za što sposoban, da je što obratno od onoga što se tvrdi ili što bi se moglo očekivati [kaže da će sam iscijepati metar drva, možeš misliti kako će iscijepati];

što (ti) misliš?, što (vi) mislite?, što misliš? u situaciji kad se što radi ili kad se traži mišljenje (ob. ne očekujući izravan odgovor, jer se podrazumijeva da je što dobro, povoljno, vrlo ispravno itd.);

[i]B. daj mi Bože što mi misli žena, ne daj što mi misli majka[/i] posl. žena misli da sam kod druge žene, majka da mi se dogodilo zlo (onda kad me nema dugo kod kuće);

dati misliti (komu) radnjom ili tvrdnjom staviti koga pred probleme, učiniti da se zabrine, natjerati koga na razmišljanje [da racionalni i iracionalni sloj ljudskoga mozga nisu dobro spojeni greškom evolucije, to se ne da dokazati, ali dade čovjeku misliti; potez konjem na bijelo polje dao mu je misliti];

misliti svoje ne izjašnjavati se, ali držati svoje mišljenje;

misliti svojom glavom biti neovisan u mišljenju, ne padati pod tuđe utjecaje, opr. misliti tuđom glavom;

(to) ne bih ni u snu mislio, tko bi to mislio nikad se tome ne bih nadao;

noću misli kako će (što će) danju... stalno smišlja, uvijek nešto snuje, stalno kuje planove [noću misli što će danju prevariti]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Míslić (Daruvar), Mislivèček (Garešnica, Z Slavonija), Mȉslović (Varaždin, Međimurje, Baranja)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. mysliti (rus. mýslit', češ. mysliti) ≃ lit. mausti: čeznuti ← ie. *mowdh- (grč. mŷthos: priča, got. ga-maudjan: sjećati se)