mirakulozan

mȉrakulōzan prid. <odr. -znī>

DEFINICIJA

1. koji nastaje čudom, koji je rezultat čuda, neovisan o prirodnim zakonima; nadnaravan, čudesan

2. koji pobuđuje divljenje, koji najbolje odlike ima u najvećoj mjeri; divan

ETIMOLOGIJA

vidi mirakul