mlaka

mlȁka ž <D L mlȁci/-i, G mn mlȃkā>

DEFINICIJA

1. voda koja se zadrži u udubljenju zemlje, bez stalnog je izvora napajanja; bara, lokva

2. hidr. manja voda stajačica na podvodnom tlu

ONOMASTIKA

pr. (etnici): Mlàkar (480, Čabar, Zagorje, Podravina), Mlàker (Zagreb), Mlàkić (Đakovo, I Slavonija)

top. (uglavnom mikrotop., često na granici između imena i apelativa): Mlȁčica, Mlȁčina (Gorski kotar), Mlȁka (često ime za lokve ili manje potoke, osobito na području S Hrvatske), Mlȁke (vrelo, lokva, zemljišta), Mljȁke (uvala, Silba), Zȁmlaka i česta dvočlana imena tipa: Cȓnā mlȁka (jezero kod Samobora, potok kod Vinkovaca), Čȉstā Mlȁka (zemljište, voda i naselje kod Zagreba), Čȓnā mlȁka (potok kod Varaždina), Mlȁčina járak (pritok Ričine, Rijeka), Mlȁka Rijéka, Vȁrgina mlȁka (I Slavonija), Vȅlikā mlȁka (vrelo u Istri, pusta u Slavoniji), Zmȋjskā mlȁka (I Slavonija), Žȋvā mlȁka (potok, Čakovec) itd.; (naselja): Cȓnā Mlȁka (Jastrebarsko, 61 stan.), Čȉstā Mlȁka (Dugo Selo, 237 stan.), Mȃlā Mlȁka (Grad Zagreb, 587 stan.), Mlȁka (Vrbovec, 135 stan.), Mlȁka (Novska, 358 stan.), Mlȁka Àntīnskā (Vinkovci, 126 stan.), Mlȁkovac (Karlovac, 138 stan.), Mlȁkva (Gospić, 114 stan.), Sȗhā Mlȁka (Orahovica, 130 stan.), Vȅlikā Mlȁka (Grad Zagreb, 2925 stan.), Zȁmlaka (Varaždin, 462 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *molka (strus. molokita: močvara, češ. mláka) ≃ lit. malkas: gutljaj