moral

mòrāl m <G morála>

DEFINICIJA

1. shvaćanje odnosa prema dobru i zlu u najširem smislu; ukupnost nepisanih društvenih načela, normi, ideala, običaja o ponašanju i odnosima među ljudima koji se nameću savjesti pojedinca i zajednice, u skladu s općim kriterijima o dobru koji vladaju u određenom društvu

2. specifične norme neke grupe, organizacije, religije, zajednice koje su obaveza za njene pripadnike [plemenski moral; kršćanski moral; stranački moral; viktorijanski moral]

3. svijest o dužnosti, pošten i savjestan odnos prema svom zvanju, zadatku [profesionalni moral; liječnički moral; poslovni moral]

4. spremnost i volja za sudjelovanje u nekom pothvatu, polet, oduševljenje [borbeni moral; visoki moral pobjedničke momčadi]

5. osobno poštenje u najširem smislu; ćudoređe, ispravnost, krepost

6. poruka, »naravoučenije« nekog književnog, glazbenog ili slikarskog djela; iskustveni zaključak nekog osobnog doživljaja ili općeg događaja

SINTAGMA

borbeni moral psihološka spremnost borca, jedinice ili čitave vojske da se bori i podnosi teškoće ratovanja;

cehovski (klanovski) moral dosljednost u zastupanju ciljeva i probitaka neke zatvorene interesne grupe poštivanju njenih pravila;

javni moral razina poštivanja moralnih normi i pravnog poretka u nekoj zajednici;

judeokršćanski moral ukupnost moralnih načela koja izviru iz Starog i Novog zavjeta;

kršćanski moral ćudoredne norme koje izviru iz Evanđelja i koje su vjernici kršćanskih crkvi dužni poštivati;

mafijaški moral izokrenuti moral kriminalnih i općenito nelegalnih grupa; karakteriziraju ga stroga unutrašnja disciplina, bezosjećajnost, bezobzirnost, surovost, solidarnost unutar grupe

ETIMOLOGIJA

lat. moralis ≃ mores: karakter, narav ← mos: običaj