mozak

mȍzak¹ m <G -zga, V mȍzgu, L mòzgu, N mn mòzgovi>

DEFINICIJA

1. anat. glavni organ živčanog sustava čovjeka i kralježnjaka smješten u lubanji (Cerebrum)

2. meton. a. vrlo umna i stvaralački nadarena osoba b. onaj koji misli, pokreće neki pothvat, upravlja radom i postupcima

SINTAGMA

elektronski mozak tehn. stroj za računanje, preteča kompjutera;

mali mozak anat. dio mozga, usp. mal;

veliki mozak anat. dio živčanog sustava smješten u lubanji, podijeljen na dvije polutke (hemisfere) od kojih svaka ima pet režnjeva, u moždanoj kori nalaze se osjetni i motorni centri

FRAZEOLOGIJA

(imati) des mozges žarg. (tobožnja deklinacija riječi »mozak« na njemačkom jeziku, ob. u dobrom raspoloženju, jače izraženoj naklonosti prema onome o kome se govori ili u šali) [dečko ima des mozges = pametan je, bistar je, snalažljiv je, mudar je, ima mozga, brzo misli, hitromislen je, ima brzo paljenje, ima dobro paljenje];

imati ptičji mozak biti male pameti;

izići na mozak (kome) užasno dosaditi, dodijati, prisjesti (o ljudima, užicima, temama razgovora) [izišlo mi je na mozak to divljenje stihovima];

kljucati u mozak koga dosađivati stalnim ob. suvišnim savjetima;

od toga boli mozak to je vrlo teška problematika, vrlo naporno umovanje, prenaporno umovanje, ono što se pokazuje kao vrlo težak logički ili uopće misaoni problem;

on je, (ima) bolesni (usijani) mozak (biti) zanesenjak, fantast, fanatik;

pranje moza, v. pranje ;

vrana mu mozak popila nema;

zavrtjeti mozgom (kome) zaluditi koga, pobuditi u kome nerazumne strasti, učiniti da se zaljubi, pobuditi pohlepu, suviše zagrijati za neku zamisao ili ideju

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. mozgъ (rus. mozg, polj. mózg), lit. <mn> smegens ← ie. *mosgo- (skr. majjan-: moždina, stvnjem. marg)