- mozak
- mȍzak1 m <G -zga, V mȍzgu, L mòzgu, N mn mòzgovi>DEFINICIJA1. anat. glavni organ živčanog sustava čovjeka i kralježnjaka smješten u lubanji (Cerebrum)2. meton. a. vrlo umna i stvaralački nadarena osoba b. onaj koji misli, pokreće neki pothvat, upravlja radom i postupcimaSINTAGMAelektronski mozak tehn. stroj za računanje, preteča kompjutera;mali mozak anat. dio mozga, usp. mal;veliki mozak anat. dio živčanog sustava smješten u lubanji, podijeljen na dvije polutke (hemisfere) od kojih svaka ima pet režnjeva, u moždanoj kori nalaze se osjetni i motorni centriFRAZEOLOGIJA(imati) des mozges žarg. (tobožnja deklinacija riječi »mozak« na njemačkom jeziku, ob. u dobrom raspoloženju, jače izraženoj naklonosti prema onome o kome se govori ili u šali) [dečko ima des mozges = pametan je, bistar je, snalažljiv je, mudar je, ima mozga, brzo misli, hitromislen je, ima brzo paljenje, ima dobro paljenje];imati ptičji mozak biti male pameti;izići na mozak (kome) užasno dosaditi, dodijati, prisjesti (o ljudima, užicima, temama razgovora) [izišlo mi je na mozak to divljenje stihovima];kljucati u mozak koga dosađivati stalnim ob. suvišnim savjetima;od toga boli mozak to je vrlo teška problematika, vrlo naporno umovanje, prenaporno umovanje, ono što se pokazuje kao vrlo težak logički ili uopće misaoni problem;on je, (ima) bolesni (usijani) mozak (biti) zanesenjak, fantast, fanatik;pranje moza, v. pranje ;vrana mu mozak popila nema;zavrtjeti mozgom (kome) zaluditi koga, pobuditi u kome nerazumne strasti, učiniti da se zaljubi, pobuditi pohlepu, suviše zagrijati za neku zamisao ili idejuETIMOLOGIJAprasl. i stsl. mozgъ (rus. mozg, polj. mózg), lit. <mn> smegens ← ie. *mosgo- (skr. majjan-: moždina, stvnjem. marg)
Hrvatski jezični portal. 2014.