muka

mȕka ž <D L mȕci, G mn mȗkā>

DEFINICIJA

1. a. veliko fizičko naprezanje u radu [bez po muke[i], ni po muke[/i] jednostavno, lako]; trud b. fizičke i duševne patnje i tegobe, osjećaj da se podnosi mučenje [biti na muci, naći se na sto muka biti u neprilici, u teškoj situaciji (ob. kako riješiti neki problem); priznati pod mukama; vidjeti muke namučiti se; baciti (udariti) na muke, pov. mučiti s pomoću sprava za mučenje]

2. meton. ono što je s mukom stečeno, imovina stečena trudom [ova kuća, to je moja muka]

3. osjećaj gađenja, tegobe, ob. u želucu [muka mi je, povraćat ću]; mučnina

SINTAGMA

Kristove muke kršć. događanja pred smrt i raspeće Isusa Krista kao najvažniji dio Novog zavjeta, svečano se naviještaju na Cvjetnicu i na Veliki petak;

Tantalove muke velike patnje, kad ono što je na dohvat ruke nije moguće dosegnuti

FRAZEOLOGIJA

(velike ti) muke... (ob. u neposrednom komentaru na rečeno ili u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika) [[i]A: Kažu da mali loše uči B: muke biti loš u takvoj školi[/i]]; teško ti je (u zn. da je vrlo lako), ništa lakše;

baciti (udariti) na muke pov. mučiti s pomoću sprava za mučenje;

bez muke nema nauke posl. znanje se ne postiže bez truda;

bez po muke, ni po muke lako, jednostavno;

biti na muci, naći se na sto muka biti u neprilici, u teškoj situaciji (ob. kako riješiti neki problem);

(e) muke pričati lako je pričati (a teško učiniti i sl.);

navika (nauka [b]u zn. navika) je jedna muka, oduka dvije muke[/b] posl. lakše se naviknuti nego odviknuti;

vidjeti muke namučiti se

ONOMASTIKA

pr. (nadimačko): Mȕčan (Vrbovec, Prigorje)

ETIMOLOGIJA

prasl. *mǫka (rus. múka, polj. męka), lit. minkyti: mijesiti, mankyti: stiskati