- naizmjenično
- naizmjènično pril.DEFINICIJAtako da se tko ili što izmjenjuje, tako da se smjenjuje jedno s drugim, sad jedan sad drugi, čas jedan čas drugi; naizmjenceETIMOLOGIJAvidi naizmjeničan
Hrvatski jezični portal. 2014.
naizmjenično
Look at other dictionaries:
naizmjènično — pril. tako da se tko ili što izmjenjuje, tako da se smjenjuje jedno s drugim, sad jedan sad drugi, čas jedan čas drugi; naizmjence … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
alternácija — ž 1. {{001f}}u kazališnom komadu, naizmjenično tumačenje dvaju glumaca iste uloge 2. {{001f}}(+ potenc.) izmjenjivanje, dviju (ili više) realizacija čega na istom mjestu 3. {{001f}}lingv. promjena [dijete – djeteta alternacija u riječima istoga… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dvòtvōrke — ž mn 〈G orākā/ ī〉 zool. skupina planktonskih plaštenjaka (Tunicata), razmnožavaju se naizmjenično, spolno i nespolno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naizmjèncē — (naizmjènicē) pril. izmjenjujući se, tako da se izmjenjuje; naizmjenično, izmjenično, na smjenu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naizmjèničnōst — ž svojstvo onoga što je naizmjenično … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
raspucávānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}raspucávati se{{/ref}} 2. {{001f}}sport u gađanju glinenih golubova završni, izlučni dio natjecanja (svaki natjecatelj puca naizmjenično po dva hica do promašaja) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tr̀čati — nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. čēći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) kretati se brzo, odbacujući se naizmjenično nogama od tla tako da tijelo u kratkim razmacima lebdi u zraku 2. {{001f}}(∅) pren. razg. a. {{001f}}prolaziti, teći, juriti (o vremenu i … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šašlik — šàšlik m <N mn ici> DEFINICIJA reg. kulin. istočnjačko jelo, ražnjić od naizmjenično nabodenih komadića mesa i povrća; šišćevap ETIMOLOGIJA rus. šašlýk ← turk. ≃ tat. šyšlyk ≃ šyš: koplje, ražanj … Hrvatski jezični portal
responzorijalan — rȅsponzorijālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA responzorijalno pjevanje crkv. glazb. naizmjenično pjevanje solista i zbora, opr. antifono pojanje, v. antifoni ETIMOLOGIJA vidi responzorij … Hrvatski jezični portal
raspucavanje — raspucávānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. raspucavati 2. sport u gađanju glinenih golubova završni, izlučni dio natjecanja (svaki natjecatelj puca naizmjenično po dva hica do promašaja) ETIMOLOGIJA vidi raspuknuti … Hrvatski jezični portal
