- nabiti
- nàbiti (se) svrš. <prez. nȁbijēm (se), pril. pr. -īvši (se), imp. nàbīj (se), prid. rad. nàbio (se), prid. trp. nabìjen/nȁbīt>DEFINICIJA1. (koga, što) a. radnjom koja savlađuje otpor čvrsto staviti što na ili u što drugo b. nataknuti c. napuniti čime tako da uz primjenu snage što više stane; ugurati2. učiniti tvrdim; sabiti3. ozlijediti dio tijela udarom; natući4. jako udariti [nabiti loptu]; ispucati5. (se) a. postati nabijen, nabit b. nagurati se c. ozlijediti se, udariti se, natući se6. (se, se komu) nametnuti se u društvo, doći kao nepozvan ili nepoželjan, pokvariti ugođaj ili željeni razgovor, dogovor itd. svojim dolaskom; natandrčiti seFRAZEOLOGIJAon je kao nabijena puška uvijek spreman za odgovor;nabiti pušku (pištolj, top) napuniti streljivom;nabiti na nos (što kome) prekoriti koga, prigovoriti kome;nabiti rogove (kome) iron. izvršiti preljub;nabiti cijenu (čemu) podići cijenu preko mjereETIMOLOGIJAna- + v. biti
Hrvatski jezični portal. 2014.