nadoknada

nadoknada
nȁdoknada ž
DEFINICIJA
protuvrijednost koja se dobije za što oštećeno, neispravno, izgubljeno ili zamijenjeno; naknada
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • stanarina — stanàrina ž DEFINICIJA nadoknada u novcu koja se plaća za korištenje stana SINTAGMA ekonomska stanarina nadoknada u punoj visini troškova stanovanja; socijalna stanarina stanarina koja raznim oblicima subvencioniranja i sl. nadoknađuje stanaru… …   Hrvatski jezični portal

  • amortizácija — (∅, čega) ž 1. {{001f}}ekon. a. {{001f}}regulirano otpisivanje vrijednosti investirane imovine, smanjenje vrijednosti koje dolazi upotrebom b. {{001f}}nadoknada sredstava uloženih u proizvodnju ili u neko sl. poduzetništvo c. {{001f}}pravn.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • brodàrina — ž nadoknada za prijevoz brodom …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kàūcija — ž trg. pravn. jamstvo u gotovom novcu, vrijednosnim papirima ili prepuštanjem prava uknjižbe na imovinu da će se neka prihvaćena obveza ispuniti; služi i kao nadoknada za eventualnu štetu; jamčevina, polog ✧ {{001f}}njem. ← lat …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȃknada — ž, {{c=1}}v. {{ref}}nadoknada{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stanàrina — ž nadoknada u novcu koja se plaća za korištenje stana [ekonomska ∼; socijalna ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ričmond-kruna — rȉčmond krȕna ž DEFINICIJA stom. porculanski zub učvršćen u korijen zuba kao nadoknada zubne krune ETIMOLOGIJA prema imenu izumitelja, stomatologa Richmonda + v. kruna …   Hrvatski jezični portal

  • naknada — nȃknada ž DEFINICIJA v. nadoknada ETIMOLOGIJA na + v. k + v. nada …   Hrvatski jezični portal

  • kaucija — kàūcija ž DEFINICIJA trg. pravn. jamstvo u gotovom novcu, vrijednosnim papirima ili prepuštanjem prava uknjižbe na imovinu da će se neka prihvaćena obveza ispuniti; služi i kao nadoknada za eventualnu štetu; jamčevina, polog ETIMOLOGIJA njem.… …   Hrvatski jezični portal

  • kataleksa — katalèksa ž <G mn katàlēksā> DEFINICIJA jez. knjiž. nadoknada nedostajućih slogova u stihu stankom ili produžavanjem sloga ETIMOLOGIJA grč. katálēksis: svršetak, zadnji slog ≃ katalēktikós ≃ kata + lȇksis: prestajanje …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”