- nadmoć
- nȁdmōć ž <G -oći, I -oći/-oću>DEFINICIJAveća moć u odnosu na drugog; nadmoćnost, premoćETIMOLOGIJAnad- + v. moć
Hrvatski jezični portal. 2014.
nadmoć
Look at other dictionaries:
nàdmóč — í ž (ȁ ọ̑) knjiž. premoč: gospodarska, politična, vojaška nadmoč / ekspr.: bil je prepričan o svoji nadmoči; imeti občutek nadmoči nad soljudmi … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dominácija — dominácij|a ž vlast, prevlast nad ljudima [provesti ∼u; ostvariti ∼u]; gospodarenje, premoć, nadmoć ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nacìzam — m 〈G zma〉 pol. ideol. ideologija Nacionalsocijalističke radničke partije u Njemačkoj (na vlasti 1933–1945) i njenog vođe Adolfa Hitlera (vjerovanje u nadmoć germanske rase i oslon na metode sile u stvaranju te nadmoći) koja je rezultirala… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
predominácija — ž prevlast, nadmoć, prvenstvo (ob. u vlasti, odnosima među državama i sl.); predominantnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prevalèncija — ž 1. {{001f}}prevlast, nadmoć; veća vrijednost; utjecaj 2. {{001f}}psih. učestalost poremećaja; oznaka ukupnog broja slučajeva koji postoje u populaciji u određenom trenutku ili razdoblju ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȅdnōst — ž 1. {{001f}}svojstvo onoga koji se ili što se ističe pred drugim, nadmoć 2. {{001f}}prvenstvo, povlastica, privilegij 3. {{001f}}dobra strana [∼i i mane] ⃞ {{001f}}biti u ∼i, imati ∼ 1. {{001f}}biti nadmoćan 2. {{001f}}imati pravo prvenstva;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȅmōć — ž 〈I i/ u〉 jače izražena moć u odnosu prema drugome; prevlast, nadmoć … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prétežan — prid. 〈odr. žnī〉 koji preteže, koji ima nadmoć u čemu, koji je veći po broju, važnosti i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ravnotéža — ravnotéž|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}fiz. stanje mirovanja tijela kad su sve sile koje na njega djeluju međusobno neutralizirane, kad se njihovo djelovanje potire [stabilna ∼a; labilna ∼a; indiferentna ∼a] b. {{001f}}stanje organizma ili tvari pri… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
superiórnōst — ž osobina onoga koji je superioran, svojstvo onoga što je superiorno; nadmoć … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
