bitonalitetnost

bitonalitètnōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>

DEFINICIJA

glazb. u glazbi 20. st. istovremeno harmonijsko ili melodijsko prisustvo (u dužem toku kompozicije ili njenom malom fragmentu) dvaju različita tonaliteta; efekt napetosti, disonantnosti

ETIMOLOGIJA

bi- + v. ton, tonalitet