atributivni

atributivni
ȁtributīvnī (atrìbutnī, atrìbutskī) prid.
DEFINICIJA
koji se odnosi na atribut [atributivni odnosi]
SINTAGMA
atributivni skup gram. skup riječi u službi atributa
ETIMOLOGIJA
vidi atribut

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • atributíven — vna o prid. (ȋ) nanašajoč se na atribut: atributivni pojavi / atributivni stavek prilastkov stavek …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”