lijévak — m 〈G vka, V vče, N mn vci/ljȅvkovi, G ākā/ ōvā〉 1. {{001f}}kuhinjsko pomagalo u obliku polukugle ili okrenuta stošca s uskom cijevi kroz koju se nalijeva tekućina u posudu s uskim grlom; pirija, trahtur (traktur), tratijer 2. {{001f}}(+ potenc.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȁprica — pȁpric|a1 ž 1. {{001f}}komad željeza koji se uglavljuje u gornji mlinski kamen 2. {{001f}}lijevak kroz koji se kukuruz pušta u žrvanj 3. {{001f}}drvce kojim se zatvara mijeh u kojem se čuva sir u ulju i sl.; guzica 4. {{001f}}{{c=1}}v.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pîrija — pîrij|a ž reg. lijevak ⃞ {{001f}}to mi (mu itd.) ide u ∼u to mi (mu itd.) ide u prilog, to mi (mu itd.) je u interesu (ob. o neposrednom materijalnom interesu i zaradi koja proizlazi iz stjecaja okolnosti) ✧ {{001f}}mlet … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
špirjelica — špìrjelica ž DEFINICIJA lokal. lijevak; pirija ETIMOLOGIJA tal. spira: spirala … Hrvatski jezični portal
paprica — pȁprica1 ž DEFINICIJA 1. komad željeza koji se uglavljuje u gornji mlinski kamen 2. lijevak kroz koji se kukuruz pušta u žrvanj 3. v. paprac 4. onaj koji je sklon ljutnji, koji je paprene naravi [ta/velika paprica]; grizica FRAZEOLOGIJA zatvorio… … Hrvatski jezični portal
kamuflet — kamùflet m <G kamufléta> DEFINICIJA vojn. pojava pri eksploziji granate ili mine da se zemlja rastrese, a da se ne stvori lijevak u tlu ETIMOLOGIJA fr. camouflet … Hrvatski jezični portal
pirija — pȋrija ž DEFINICIJA reg. lijevak FRAZEOLOGIJA to mi (mu itd.) ide u piriju to mi (mu itd.) ide u prilog, to mi (mu itd.) je u interesu (ob. o neposrednom materijalnom interesu i zaradi koja proizlazi iz stjecaja okolnosti) ONOMASTIKA pr.… … Hrvatski jezični portal
trahtur — tràhtūr (tràktūr) m <G trahtúra> DEFINICIJA reg. lijevak ETIMOLOGIJA njem. Trichter, dijal. Trachter … Hrvatski jezični portal
cuivre — cuivré (cuivrée) (izg. kuivrȇ) pril. DEFINICIJA glazb. način izvođenja tona na rogu, trublji, trombonu: svirač stavlja ruku na lijevak instrumenta ETIMOLOGIJA fr … Hrvatski jezični portal
en dehors — (izg. ȁn deȏr) pril. DEFINICIJA glazb. oznaka u partituri (ob. za trube, trombone i sl.) koja upućuje na to da se podigne lijevak instrumenta uvis, kako bi se pojačala prodornost tona ETIMOLOGIJA fr.: van, izvan … Hrvatski jezični portal
