li

li

DEFINICIJA

enkl. čest. koja izriče 1. a. pitanje uz prezent gl. biti i gl. htjeti [jesam li (nisam li); hoćete li] b. pitanje u zavisnoj rečenici uz da [nije znao da li će doći = hoće li doći]

2. namjeru ili pogodbu [ne bi li; pokuša li (tko)]

3. isticanje [ako li te samo uhvatim; majku li mu]

4. (u vezama riječi) a. u vezi riječi »nisam li«, »nije li« itd. kad se u prethodnoj rečenici nešto tvrdi, pa ta veza očekuje potvrdan odgovor [Eto, vidjeli ste, radio sam, trudio sam se i sve sam napravio. Nisam li? = zar nisam?] b. u sraštenoj vezi je + li → jel i jelda razg. koja služi kao pitanje poslije rečenice u kojoj je sadržaj [Naš uspjeh je siguran. Jel da (jelda)? = zar ne, zar nije, nije li]

5. poštapalica u većim cjelinama govora [I tako smo se, jelda, lijepo dogovorili, jelda, i sve se obavilo kako treba.]

6. u pogodbenoj funkciji [sve će biti u redu kreneš li na vrijeme = ako kreneš]

7. u funkciji vezivanja različitih elemenata [Piši što mi radi otac, što li majka = a (što majka)]

FRAZEOLOGIJA

[i]A. je li...[/i] (u glavnoj rečenici u obliku prijekora, upozorenja i sl. uz pojačanu intonaciju na posljednjoj riječi pitanja koje ne traži odgovor prije zavisne rečenice) [ (Pa dobro) je li ti ZNAŠ (da kasniš u školu)? = znaš li];

uz zanijekani gl. biti iskazuje u zavisnom dijelu rečenice nešto što se odbija ili javlja kao mogućnost drugačija od prethodnog stanja [vratili su se kući u B. da vide nije li starac poludio = da nije (poludio), da nije možda (poludio), je li (možda) (poludio); vratili su se kući u B. da vide je li kuća na istom mjestu na kojem su je ostavili (očekuje se da jest)];

[i]B.... li ga...[/i] (između ponovljenog glagola u zn. da se što uporno radi, stalno traje i sl.) [ (kiša) pada li ga pada uporno, stalno pada; (a on) gleda li ga gleda uporno, neprestance gleda]

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. li (rus., polj. li) ≃ lit. nu-li: sada