lonac

lònac m <G lónca, V lȏnče, N mn lȏnci, G lȍnācā>

DEFINICIJA

1. posuda za kuhanje, veće visine od promjera

2. meton. sadržaj lonca

3. udubljenje u zemlji koje nastaje mehaničkim djelovanjem vode potoka [lonac je dubok dva metra]

SINTAGMA

bosanski lonac 1. kulin. orijentalno jelo; nekoliko vrsta mesa (bez svinjskoga) kuhano s puno povrća u zemljanoj posudi (loncu) čvrsto zaklopljenoj 2. pren. specifične i na poseban način složene političke okolnosti u Bosni

FRAZEOLOGIJA

ne budi svakom loncu poklopac ne miješaj se ondje gdje nije potrebno, ne budi svakom na usluzi;

razbij lonac da ti duže traje (okrnji lonac da ti duže služi) posl. 1. dosl. (u šali) nove stvari, kuhinjski pribor itd. nisu dugo novi, najduže traju onda kad su već u upotrebi i kad se to na njima vidi 2. pren. učini što je potrebno makar bilo i neugodno, jer će to uroditi dobrim trajnim posljedicama (npr. otvorena i oštra riječ može uspostaviti trajno iskreno prijateljstvo);

strpati sve u jedan lonac iron. pomiješati (ono što se ne smije pomiješati)

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju i nadimačka): Lònac (Dubrovnik, J Dalmacija), Lònčār (6600, Imotski, Dalmacija, Kordun, Lika, Banovina), Lončárec (Klanjec), Lònčarek (330, Zagorje, Podravina), Lončárević (1710, Banovina, Slavonija), Lončàrica (Dubrovnik), Lònčarić (3150, Primorje, Zagorje, Podravina, Međimurje), Lónčić (Zagreb), Lònčina (Osijek, Banovina)

top. (naselja): Lònčār Br̀do (Duga Resa, 45 stan.), Lončàrica (Grubišno Polje, 199 stan.)

ETIMOLOGIJA

≃ slov. lona, lonica