Lovro

Lóvro

DEFINICIJA

1. v.

2. (Lóvre), Sv. rimski mučenik iz 3. st., pogubljen 258, jedan od sedmorice rimskih đakona, odgovoran za crkvene riznice

ONOMASTIKA

m. os. ime (svetačkoga podrijetla); isto: Lavrèntije zast. (← grč., 14. st.), Lavrónac (Istra), Lóvre, Lovrèncij (← lat.); hip.: Énco (← tal.)

pr. (od imena i etnici): Làvrenčić (Rijeka, Slavonski Brod), Lávrić (Brač, J i sred. Dalmacija, Banovina), Làvrinić (Podravska Slatina, Lika), Làvrnja (140, Otočac, Lika, Banovina), Lèrenc (Bjelovar, ← mađ.), Lèrinc (Baranja, Podravina, ← mađ.), Lòkošek (Baranja, ← mađ.), Lórenc (Ogulin, Slavonija), Lorèncin (250, Pula), Lórenz (I Slavonija, Prigorje), Lorènzin (Pula), Lórincz (Rijeka, Samobor, Split, ← mađ.), Lováković (440, Slavonski Brod, Slavonija, v. i lov), Lóvić (250, Posavina, Primorje), Lòvrāk (110, Đurđevac), Lovráković (Otočac, Duga Resa), Lòvras (Ozalj), Lóvre (Jastrebarsko, Pregrada), Lòvrec (150, Međimurje, Zagreb, Prigorje, Zagorje), Lòvreček (Jastrebarsko), Lòvrečić (270, Cres, Lošinj, Istra, Zagorje), Lovrèčkī (Klanjec, Zagorje, Podravina), Lòvrek (450, Međimurje, Zagorje), Lovréković (1130, Banovina, Prigorje, Podravina), Lòvren (Pag, Primorje), Lòvrenc (Virovitica, Z Slavonija), Lovrènčec (Đurđevac, Sesvete), Lovrónčević (Prigorje), Lòvrenčić (1030, Međimurje, Zagorje, Moslavina), Lòvrenćić (Međimurje), Lòvrenić (Sisak), Lovrénović (140, Virovitica, Banovina, Posavina), Lovrènščāk (Lovrenščȃk) (Krapina, Zagorje), Lovrènšćāk (Lovrenšćȃk) (Krapina, Petrinja, Valpovo), Lòvreta (Makarska), Lòvretić (140, Vinkovci), Lòvretin (Jastrebarsko), Lóvrič (Rijeka, Vinkovci, Ivanić Grad), Lovrìček (Koprivnica, Podravina, Prigorje), Lovríčević (Split, Korčula), Lòvričić (Rijeka, Varaždin, Đakovo, Novska), Lóvrić (6010, Zagora, sred. Dalmacija, Banovina, I Slavonija), Lóvrin (130, Zadar, Bjelovar, Đurđevac, Primorje), Lovrínčević (340, Split, sred. Dalmacija), Lòvrīnčić (Banovina, Primorje), Lòvrinić (130, Ozalj, Pazin), Lòvrīnov (Zadar), Lovrínović (130, Zagora, Istra, I Slavonija), Lòvrīš (Dugo Selo, Ivanić Grad), Lòvriša (Križevci, Podravina), Lòvrišec (Dugo Selo), Lóvro (Osijek), Lòvrović (Rijeka, Zadar)

top. (često ime lokaliteta na kojem je crkvica Sv. Lovre, v. Stobreč): Lovrèčina, Lòvreć, Lovrènčevica, Lòvreški, Lòvrinac, Stȍbrēč i sl.; (naselja): Lòvrēč (Poreč, 288 stan.), Lòvrečan (Ivanec, 515 stan.; Zlatar, 455 stan.), Lòvrečica (Buje, 324 stan.), Lòvrečka Vároš (Vrbovec, 134 stan.), Lòvrečkā Vèlika (Vrbovec, 190 stan.), Lòvrēć (Imotski, 1249 stan.), Lòvrećā Sèla (Zabok, 267 stan.), Lovrèntovec (Novi Marof, 148 stan.), Lòvrīn (Lovrȋn) (Pazin, 306 stan.), Mȃlī Lòvrečan (Varaždin, 65 stan.), Vȅlikī Lòvrečan (Varaždin, 393 stan.)

ETIMOLOGIJA

lat. Laurentius