- ljepilo
- ljèpilo sr <G mn ljȅpīlā>DEFINICIJAljepljiva tvar prirodnog ili umjetnog porijekla, služi za spajanje dviju površinaETIMOLOGIJAvidi lijepiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
ljepilo
Look at other dictionaries:
ljèpilo — sr 〈G mn ljȅpīlā〉 ljepljiva tvar prirodnog ili umjetnog porijekla, služi za spajanje dviju površina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
klajster — klàjster m DEFINICIJA reg. zast. ljepilo od brašna, nekoć se upotrebljavalo u postolarstvu; škrobno ljepilo, lajm, šušterpop ETIMOLOGIJA njem. Kleister … Hrvatski jezični portal
glutin — glùtīn m <G glutína> DEFINICIJA 1. biol. protein koji nastaje hidrolizom kolagena, bjelančevine kože, kostiju i žila; sastojak želatina i ljepila 2. zajedničko ime za želatinu i ljepilo ETIMOLOGIJA lat. glutinosus: ljepljivo ≃ gluten:… … Hrvatski jezični portal
dèkstrīn — m 〈G dekstrína〉 kem. polisaharid koji nastaje nepotpunom hidrolizom škroba, služi kao ljepilo ✧ {{001f}}fr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kačàmak — m 〈N mn aci〉 reg., {{c=1}}v. {{ref}}palenta{{/ref}} ⃞ {{001f}}(nemoj) kao ∼, (nemoj) kao s ∼om nemoj tako rastrošno, prištedi malo (ob. kao upozorenje ili kao poredba da se previše troši materijal, da se što razbacuje kad se radi kakav posao, npr … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
snı̏fati — nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 žarg. 1. {{001f}}a. {{001f}}udisati drogu kroz nos b. {{001f}}udisati bilo kakvo opojno sredstvo (ljepilo i sl.) 2. {{001f}}općenito mirisati, njušiti kakav jak miris ✧ {{001f}}engl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tùtkalo — sr kem. prirodno ljepilo dobiveno posebnim postupkom od kostiju i kože životinja [riblje ∼; koštano ∼] ✧ {{001f}}tur … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vjȅkovječan — vjȅkovječ|an prid. 〈odr. čnī〉 koji traje vjekovima, koji je za sve vijeke [to ti je ljepilo ∼no]; vrlo trajan, kao »za vječnost« … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrijéme — sr 〈G vrȅmena, N mn vremèna, G vreménā〉 1. {{001f}}dimenzija univerzuma prema kojoj je uređen nepovratni slijed pojava 2. {{001f}}mjera za vrijeme [neko ∼ a. prema kontekstu ograničeno vrijeme u kojem se što događa – to ljepilo djeluje, ali ne… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vòden — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}〈neodr.〉 a. {{001f}}koji je pun vode, koji sadrži mnogo vode [∼ sir; ∼ napitak; ∼a juha]; previše rijedak, vodenast b. {{001f}}pren. pejor. koji je kao voda bezbojan [∼ pogled; ∼e oči]; bezizražajan, bez snage argumenata … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
