ljubiti

ljúbiti (koga, što, se) nesvrš. <prez. ljȗbīm (se), pril. sad. ljúbēći (se), prid. trp. ljȗbljen, gl. im. ljúbljēnje>

DEFINICIJA

1. dodirom usana izražavati ljubav, poštovanje ili naklonost [ljubiti u lice]; cjelivati (se)

2. a. osjećati ljubav (naklonost, privrženost, vezanost) prema osobi suprotnoga spola [ljubiti djevojku] b. bibl. knjiš. osjećati solidarnost, vezanost [ljubiti Isusa; ljubiti bližnjega svoga]; poštovati, slijediti, voljeti

FRAZEOLOGIJA

ljubiti se kroz kamiš javno pokazivati ljubaznost i uvažavanje, a živjeti u mržnji ili neprijateljstvu

ONOMASTIKA

m. os. imena (narodna): Ljùban, Ljùbibrat zast., Ljȕbimīr, Ljȕbivoj, Ljȕbmīr, Ljȕbomil, Ljȕbomīr (te imena kojima je ta osnova drugim članom): Bȍgoljub, Drȁgoljub, Rȍdoljub; hip.: Ljùbiša, Ljúbo; ž. os. imena: Ljȕbica (ne od imena cvijeta); hip.: Ljúba

pr. (od imena i etnici): Júbić (Ivanić Grad, Hvar), Ljúba (110, Šibenik, sred. Dalmacija, Zagorje), Ljȕbāj (Zagreb, Krapina), Ljùban (Dubrovnik, J Dalmacija), Ljùbanić (Vukovar, Zadar), Ljubánović (340, S Dalmacija, Pokuplje, Z Slavonija), Ljùbas (380, I Slavonija, Primorje, sred. Dalmacija), Ljùbej (160, Zabok, I Slavonija), Ljùbek (310, Varaždin, Zagorje, Pokuplje), Ljubénko (100, Dubrovnik, Pokuplje), Ljubénkov (Kaštela, sred. Dalmacija, Zagorje), Ljubénković (Kostajnica, Banovina, Posavina), Ljùbešić (100, Poreč, Petrinja, Istra, Banovina), Ljùbetić (230, Split, sred. Dalmacija, Pokuplje, Primorje), Ljùbibratić (Dubrovnik, Split), Ljȕbica (170, Split, sred. Dalmacija), Ljȕbičić (2630, Imotski, Dalmacija, Zagora, Banovina, Kordun), Ljȕbić (Ljúbić) (2390, Zagorje, sred. Dalmacija, Podravina), Ljȕbićić (Rijeka, Vinkovci, Imotski), Ljubìjankić (Slunj, Velika Gorica), Ljȕbimīr (Dubrovnik), Ljúbin (Zadar), Ljubisávljević (Jastrebarsko, I Slavonija, Primorje), Ljùbišić (470, Dvor, Dubrovnik, Banovina), Ljȕbković (Šibenik, sred. i S Dalmacija), Ljubljánović (Našice, Zaprešić), Ljúbo (Osijek, Kaštela, Pula), Ljubobrátović (140, Otočac, Gorski kotar, Primorje), Ljȕboja (Vinkovci, Istra, Zagora, Slavonija), Ljubójević (590, Lika, Banovina, Posavina, Slavonija), Ljȕbomīr (Split, Županja, S Dalmacija), Ljubomírac (Dubrovnik), Ljubomírović (Osijek, Zadar), Ljubòtina (100, Otočac, Lika, Primorje, Posavina), Ljȗbović (150, Knin, Lika, S Dalmacija, Primorje), Ljùbūnčić (Sesvete, Split)

top.: Ljȕbāč (Zadar, Knin, Dubrovnik, moguće je i hidronimijsko tumačenje), Ljubánović (Karlovac), Ljȕbaš (Gorski kotar), Ljȕbča (Karlovac), Ljúbići (sred. Dalmacija), Ljȕbičići (Makarska), Ljȕbovac (Split) itd.

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. ljubiti (rus. ljubít', polj. lubić), lit. liaupsinti: hvaliti ← ie. *lewbh- (lat. libet, lubet: odgovara, skr. lubhyati: žudi)