ljubav

ljúbav ž <G -i, I -i/-lju>

DEFINICIJA

1. snažan osjećaj naklonosti, strastvene privrženosti, duhovna i/ili spolna privlačnost jednog bića prema drugome [ljubav na prvi pogled; nesretna ljubav]

2. meton. ljubljena osoba

3. jaki osjećaj privrženosti što ga jedni za druge osjećaju članovi iste obitelji ili iste zajednice [majčinska ljubav]

4. jaka sklonost prema čemu [ljubav prema poslu; ljubav prema domovini; radim iz ljubavi; vene od ljubavi]

5. a. rel. osjećaj bliskosti i pripadnosti Bogu, svaka sklonost prema dobru b. kat. jedna od teoloških vrlina (uz vjeru i ufanje)

SINTAGMA

platonska ljubav duhovna, neerotska, netjelesna ljubav

FRAZEOLOGIJA

čist račun duga ljubav uz sređene međusobne račune dobri odnosi neće biti ugroženi;

izjaviti ljubav izravnim riječima otkriti svoje osjećaje prema drugoj osobi (usp. 1);

ona je bila njegova velika ljubav on ju je jako volio;

voditi (s kim) ljubav imati spolne odnose;

za ljubav (učini) iz obzira, na moju molbu, mene radi;

za ljubav Božju (učini to) meni (njemu itd.) u razgovoru izriče želju da sugovornik shvati ono što mu se govori ili da shvati da govori krivo

ETIMOLOGIJA

vidi ljubiti