- ljut
- ljȗt prid. <odr. -ī, komp. ljȕćī>DEFINICIJA1. koji okusom jako nadražuje jezik i druge organe (paprika, hren, luk), opr. blag2. pren. koji je vrlo nezadovoljan [ljut (na koga) zbog čega]; bijesan, gnjevan, srdit, zlovoljan3. surov, neumoljiv, oštar, strašan [ljuti krš; ljuta zima]SINTAGMAljuto gvožđe jez. knjiž. čelikONOMASTIKApr. (nadimačka): Ljútak (Valpovo, Daruvar, Orahovica), Ljútić (290, Benkovac, S Dalmacija, Primorje)mikrotop.: Ljȗt (Split), Ljȕtač (Zadar), Ljùtava (potok, Pakrac), Ljȗt gȃj (Split), Ljùtica (Lika), Ljùtica pȍlje (Bjelovar), Ljȗtō káme (Split) i sl.ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. ljutъ (rus. ljútyj, polj. luty) ≃ velš. llid: bijes, ljutnja
Hrvatski jezični portal. 2014.