magnetski

magnetski
màgnētskī prid.
DEFINICIJA
koji se odnosi na magnet
SINTAGMA
magnetska glava dio uređaja za magnetsko zapisivanje; pretvara električne signale u magnetski zapis i obrnuto; briše podatke s magnetne vrpce;
magnetska indukcija, v. indukcija ;
magnetska kartica inform. sredstvo za identifikaciju podataka; sastoji se od dijela obloženog magnetnim materijalom (primjenjuje se u bankarstvu, zdravstvenom osiguranju i sl.);
magnetska permeabilnost, v. permeabilnost ;
magnetska rezonancija med. dijagnostička metoda, temelji se na principu nuklearne magnetske rezonancije kod koje jezgre pojedinih atoma (nukleusi) u snažnom vanjskom magnetskom polju dolaze u rezonanciju s elektromagnetskim zračenjem, na taj način nastaje signal koji se koristi za tomografski prikaz tijela;
magnetska susceptibilnost, v. susceptibilnost ;
magnetski disk inform. ploča prekrivena feromagnetskim materijalom, služi za zapisivanje informacija u kompjuterskim sustavima;
magnetski fluks = magnetski tok;
magnetski krug zatvorena staza magnetskog toka u elektromagnetskim napravama i u napravama s permanentnim magnetima, kako ne postoji čestica koja bi bila izvor magnetskog polja (izvor električnog polja su nabijene čestice, to su električni monopoli, magnetski monopol ne postoji), magnetski tok mora biti uvijek zatvoren;
magnetski moment fiz. 1. svojstvo permanentnog magneta ili zavoja kojim teče struja, definiran momentom torzije kada je os magneta ili zavoja postavljena okomito na magnetsko polje jedinične jakosti (simbol m) 2. svojstvo elementarnih čestica uzrokovano spinom (simbol μ), usp. magneton 3. svojstvo sustava čestica uzrokovano kruženjem električki nabijenih čestica;
magnetski monopol fiz. hipotetička čestica koja nosi magnetski naboj (analogno elektronu ili protonu koji nose električni naboj), postojanje magnetskih monopola se u nekim suvremenim teorijama elementarnih čestica postulira zbog simetrije (usprkos intenzivnom traženju, magnetski monopol nije do sada pronađen);
magnetski tok fiz. (simbol Φ), mjera ukupne gustoće magnetskog toka koji prolazi kroz neku površinu; veličina koja opisuje magnetno polje, umnožak je magnetne indukcije i presjeka toga toka, jedinica: weber (simbol Wb);
magnetsko polje fiz. polje magnetskih sila koje nastaje oko polova magneta ili oko električnih struja
ETIMOLOGIJA
vidi magnet

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужна курсовая?

Look at other dictionaries:

  • magnetski — màgnētski pril. DEFINICIJA kao magnet, na način magneta FRAZEOLOGIJA magnetski privući (privlačiti) (koga, što) biti vrlo privlačan, djelovati primamljivo (o osobama, idejama, umjetničkim djelima itd.) ETIMOLOGIJA vidi magnet …   Hrvatski jezični portal

  • màgnētski — pril. kao magnet, na način magneta …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • màgnētskī — màgnētsk|ī prid. koji se odnosi na magnet ∆ {{001f}}∼a glava dio uređaja za magnetsko zapisivanje; pretvara električne signale u magnetski zapis i obrnuto; briše podatke s magnetne vrpce; ∼a indukcija, {{c=1}}v. {{ref}}indukcija ∆{{/ref}}; ∼a… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • magnétski — a o prid. (ẹ̑) redko magneten: magnetske lastnosti / magnetska energija …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • moment — mòment (mòmenat, momȅnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA 1. a. kratak interval; čas, tren, trenutak b. poseban trenutak u vremenu, naročito u sadašnjosti [u ovom momentu važno je biti priseban] 2. a. izdvojeni dio čega što se zbiva, događaja ili… …   Hrvatski jezični portal

  • paramagnetski — paramàgnētskī prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA paramagnetske materije fiz. tvari koje imaju (malenu) pozitivnu magnetsku susceptibilnost, imaju orbitalni ili spinski magnetski moment koji se pod utjecajem vanjskog magnetskog polja usmjerava u… …   Hrvatski jezični portal

  • kȍmpās — m 〈G mn kȍmpāsā〉 sprava koja pokazuje i kojom se određuje strana svijeta – omogućuje orijentacija; busola [magnetski ∼; brodski ∼] ⃞ {{001f}}izgubiti ∼, {{c=1}}v. {{ref}}busola ∆{{/ref}} ✧ {{001f}}tal., njem …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pôl — pôl1 pril., {{c=1}}v. {{ref}}pȍla{{/ref}}, {{ref}}pô{{/ref}} pôl2 m 〈N mn pólovi, G pólōvā〉 1. {{001f}}geogr. krajnja točka zamišljene rotacijske osi nebeskih tijela [Sjeverni ∼; Južni ∼] 2. {{001f}}fiz. pozitivno ili negativno nabijen izvor… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • àzimut — m astron. vodoravna kutna udaljenost od utvrđenog smjera do pozicije objekta na nebu, ob. se mjeri u smjeru kazaljke na satu [magnetski ∼; kompasni ∼] ✧ {{001f}}srlat. ← arap …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • èkvātor — m geogr. zamišljena kružnica na kojoj su sve točke na jednakoj udaljenosti od obaju polova Zemlje, Zemlju dijeli na S i J polutku; polutnik [zemaljski ∼] ∆ {{001f}}galaktički ∼ velika kružnica na nebeskoj sferi određena Mliječnom stazom;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”