sedlo

sèdlo sr <G mn sedálā/sédlā>

DEFINICIJA

1. sjedalo od kože koje se pričvršćuje konju na leđa i olakšava jahanje

2. planinski prijevoj [prijeći sedlo]

3. meteor. baričko polje izjednačenog tlaka između dvije anticiklone i dvije ciklone, mirno i tiho vrijeme

FRAZEOLOGIJA

izbaciti (zbaciti) iz sedla 1. pren. ukloniti s položaja 2. pren. jako zbuniti;

naći se u sedlu doći na vlast;

pristaje mu kao kravi (krmači) sedlo posl. ne pristaje mu što (odijelo i sl.);

uskočiti u čije sedlo doći na nečiji položaj, na nečije mjesto

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Sèdlaček (160, Slavonija, Moslavina, Nova Gradiška), Sèdlak (Vukovar, Glina, Zadar), Sèdlār (1090, Zlatar Bistrica, Zagorje, Varaždin), Sedlárević (Slavonski Brod, Pula, Kaštela), Sèdlarić (40, Jastrebarsko, Novska), Sèdlić (150, Slavonski Brod, Zagreb, I Slavonija), Sèdlo (Slavonski Brod)

top. (ob. u oronimiji; naselja): Podsèdlo (Vojnić, 149 stan.), Sedlàrica (Đurđevac, 451 stan.)

ETIMOLOGIJA

prasl. *sedьlo (rus. sedló, polj. siodło) ≃ got. sitls: sjedalo