seknuti

sȅknuti (Ø) svrš. <prez. sȅknēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. sȅknuo>

DEFINICIJA

knjiš.

1. pasti u razini, spustiti se razinom, biti posljedica oseke, povući se (u korito rijeke i sl.)

2. pren. izgubiti na jačini, snazi, poletu i drugim svojstvima [prvo oduševljenje ubrzo je seknulo]; splasnuti, izblijedjeti, pasti, opasti, usp. useknuti

ETIMOLOGIJA

prasl. *sęknǫti: splasnuti, smanjiti se (rus. sjáknut', polj. siąknąć), lit. sekti: spuštati se