bistar

bȉstar prid. <odr. -trī>

DEFINICIJA

1. kojemu je svojstvo da se kroz njega vidi, da bude proziran (o tekućini) [bistra rakija; bistar kao suza vrlo bistar (o tekućini)], opr. mutan

2. koji je vedar [bistro nebo]; blistav, jasan

3. pren. koji lako shvaća, inteligentan [bistra glava], opr. glup, tup, neinteligentan

SINTAGMA

bistar zrak meteor. vrlo čisti zrak kad je vidljivost veća od 50 km

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Bìster (Međimurje), Bìstrović (830, Međimurje, Zagorje, Podravina); (etnici): Bȉstrica (Jastrebarsko, Baranja, Slavonija), Bìstrican, Bȉstričić (180, Rijeka, Pag, Zadar), Bȉstričkī (190, Sveti Ivan Zelina, Kutina, Prigorje), Bístrić (Zadar, Dubrovnik, Ploče, Slavonija), Bȉstričić (190, Pag, Primorje)

hidronim. (često za potoke): Bȉstra, Bìstrac, Bìstrec, Bistrenjȃk, Bìstrica i sl.

top. (naselja): Bȉstrač (Sisak, 90 stan.), Bìstrica (Slatina, 232 stan.) i u dvočlanim imenima, v. Donja Bistra, Gornja Bistra, Hum Bistrički, Laz Bistrički, Marija Bistrica, Podgorje Bistričko, Zlatar Bistrica i sl.

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. bystrъ (rus. býstryj: brz, polj. bystry)