radni

rȃdnī prid.

DEFINICIJA

koji se odnosi na rad, koji je u vezi s radom, koji služi za rad

SINTAGMA

radna jedinica dio zaposlenih u poduzeću ili ustanovi koji u procesu rada predstavljaju cjelinu i imaju određenu samostalnost;

radna knjižica javna isprava koja služi za dokazivanje stručnosti, kvalifikacije, radnog staža i pojedinih prava iz socijalnog osiguranja;

radna snaga ukupnost svih radno sposobnih ljudi u nekoj zajednici; skup ljudi koji su plaćeni za svoj rad;

radna škola smjer u pedagogiji koji zagovara približavanje nastave i odgojnog sustava općem procesu rada bez verbalizma i knjiških metoda;

radna zajednica svi zaposleni (radnici i službenici) u jednom poduzeću ili ustanovi;

radni dan vrijeme koje se provodi na radu u jednom danu;

radni jezik jezik na kojem se odvija rad nekog tijela ili konferencije;

radni odnos odnos između posloprimca i privatnika, poduzeća, ustanove ili države, kao poslodavca; skup prava i obveza koji jest (ili bi trebao biti) reguliran individualnim ili kolektivnim ugovorom;

radni posjet dipl. posjet visokih državnih predstavnika stranoj zemlji, koji ima neslužbeni, radni značaj bez ceremonijala i protokolarnih elemenata;

radni spor spor između radnika i poslodavca oko ugovorenih ili zakonskih prava i obveza nastao iz radnog odnosa;

radni staž vrijeme, ob. mjereno godinama, koje treba provesti na radu da bi se stekla neka prava koja iz toga proizlaze (godišnji odmor, mirovina itd.), vrijeme provedeno u radnom odnosu;

radno pravo skup pravnih propisa koji uređuju radne odnose između posloprimca i poslodavca;

radno vrijeme pravnim propisima ili sporazumom utvrđeno vrijeme u kojem je radnik dužan osobno obavljati određeni posao

ETIMOLOGIJA

vidi rad