rahao

rahao
rȁhao (rȁhla ž) prid. <odr. -hlī>
DEFINICIJA
koji nije gusto nabijen, koji je takve strukture da između čestica ima zraka; porozan, prhak (o krutoj tvari), koji se lako kopa i obrađuje (o tlu)
ETIMOLOGIJA
samo južnoslavenski slov. rahel ≃ bug. reša: češem slov. rašiti: rahliti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем сделать НИР

Look at other dictionaries:

  • bȕhav — prid. 〈odr. ī〉 koji je rahao, {{c=1}}usp. {{ref}}nabuhao{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • pȑhak — prid. 〈odr. hkī, komp. pr̀hkijī〉 koji se lako mrvi, u strukturi šupljikav, lagan i prozračan; rahao [prhko pecivo] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ràstresit — prid. 〈odr. ī〉 koji je slabe kohezije, koji se lako rastrese [∼o tlo]; sipak, rahao, porozan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • zbìjen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}〈prid. trp.〉, {{c=1}}v. {{ref}}zbiti{{/ref}} 2. {{001f}}kojemu su dijelovi ili čestice izravno jedan do drugog; gust, sabijen, nabijen, opr. rahao, rastresit 3. {{001f}}pren. koji je sažet; koncizan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rastresit — ràstresit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je slabe kohezije, koji se lako rastrese; sipak, rahao, porozan [rastresito tlo] ETIMOLOGIJA vidi rastresti …   Hrvatski jezični portal

  • rašlje — rȁšlje ž pl. tantum <G rȁšāljā/ ī> DEFINICIJA drvo ili grana koja se razdvaja u dva kraka; rasohe, račve, raklje ETIMOLOGIJA v. rahao …   Hrvatski jezični portal

  • rahliti — rȁhliti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rȁhlēći, gl. im. rȁhljēnje> DEFINICIJA činiti rahlim (zemlju i sl.) ETIMOLOGIJA vidi rahao …   Hrvatski jezični portal

  • rahlost — rȁhlōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je rahlo ETIMOLOGIJA vidi rahao …   Hrvatski jezični portal

  • prhak — pȑhak prid. <odr. hkī, komp. pr̀hkijī> DEFINICIJA koji se lako mrvi, u strukturi šupljikav, lagan i prozračan; rahao [prhko pecivo] ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Pȑhat (Pula, Istra), Pȑša (1110, Gospić, Zaprešić, Slavonija, nesigurno), Pȑšak… …   Hrvatski jezični portal

  • zbijen — zbìjen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. kojemu su dijelovi ili čestice izravno jedan do drugog; gust, sabijen, nabijen, opr. rahao, rastresit 2. pren. sažet, koncizan ETIMOLOGIJA vidi zbiti …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”