Hrvatski jezični portal. 2014.
razrijéšiti — (što, se) svrš. 〈prez. ràzrijēšīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. ràzrijēšen〉 1. {{001f}}dati odgovor na što; odgonetnuti, rasplesti, raščistiti, riješiti 2. {{001f}}smijeniti, ukloniti s položaja [∼ dužnosti (koga)] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osvijétliti — (se) svrš. 〈prez. òsvijētlīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òsvijētljen〉 1. {{001f}}a. {{001f}}upaliti svjetlo b. {{001f}}početi svijetliti [vatra je osvijetlila okolinu] 2. {{001f}}dati svjetlo [∼ gradske ulice] 3. {{001f}}(koga, što) a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razrješivati — razrješívati (što, se) nesvrš. <prez. razrjèšujēm, pril. sad. razrjèšujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. razriješiti ETIMOLOGIJA vidi razriješiti … Hrvatski jezični portal
razrješitelj — razrjèšitelj m DEFINICIJA onaj koji razrješuje (što), usp. razriješiti ETIMOLOGIJA vidi razriješiti … Hrvatski jezični portal
razrješiv — razrjèšiv (razrjèšljiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može razriješiti ETIMOLOGIJA vidi razriješiti … Hrvatski jezični portal
nerazriješen — neràzrijēšen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije riješen [nerazriješen slučaj], opr. razriješen, v. razriješiti ETIMOLOGIJA ne + v. razriješiti … Hrvatski jezični portal
osvijetliti — osvijétliti (se) svrš. <prez. òsvijētlīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òsvijētljen> DEFINICIJA 1. a. upaliti svjetlo b. početi svijetliti [vatra je osvijetlila okolinu] 2. dati svjetlo [osvijetliti gradske ulice] 3. (koga, što) a.… … Hrvatski jezični portal
apsolvírati — apsolvíra|ti (što) dv. 〈prez. apsòlvīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. apsòlvīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}na studiju odslušati propisan broj semestara 2. {{001f}}pren. završiti/završavati jednu fazu nekog posla, razriješiti dio… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dijalèktika — ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}a. {{001f}}vještina, umijeće raspravljanja b. {{001f}}sustav iznošenja argumenata i objašnjenja u kojima se razrješava opreka između proturječnih činjenica i ideja 2. {{001f}}fil. pov. a. {{001f}}umijeće raspravljanja putem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dispozícija — dispozícij|a ž 1. {{001f}}raspored, razmještaj, raspodjela [∼a boja; ∼a oružanih snaga] 2. {{001f}}raspolaganje (novcem, imetkom, fondovima) 3. {{001f}}odluka, odredba, propis, nalog 4. {{001f}}pat. naslijeđena ili stečena sklonost (prema… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
