razbludnik
Look at other dictionaries:
bludnik — blȗdnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA pejor. 1. onaj koji se odaje bludu; razbludnik, razvratnik 2. arh. skitač, lutalica 3. zast. krivovjerac, heretik ETIMOLOGIJA vidi blud … Hrvatski jezični portal
razbludnica — rázbludnica ž DEFINICIJA v. razbludnik ETIMOLOGIJA vidi razbludan … Hrvatski jezični portal
