ratni

rȁtnī prid.

DEFINICIJA

koji pripada, koji se odnosi na rat [ratni plijen; ratni sud; ratni zarobljenik]

SINTAGMA

ratna vještina vojn. umijeće vođenja rata (dijeli se na strategiju, taktiku i operatiku);

ratne postrojbe vojn. oružane postrojbe neke vojske za vođenje rata na kopnu (kopnena vojska), morima, rijekama i jezerima (ratna mornarica) i u zraku (ratno zrakoplovstvo);

ratni brod vojn. brod u sastavu ratne mornarice osposobljen za ratna djelovanja (npr. podmornica, razarač, nosač zrakoplova, fregata itd.);

ratni zločin pravn. zlodjelo počinjeno u ratnom stanju i u ratovanju, povreda normi međunarodnog ratnog prava;

ratno stanje položaj zemlje koja je, uz objavu rata ili bez nje, stupila u oružanu borbu s drugom zemljom ili više njih

ETIMOLOGIJA

vidi rat