- bičevati
- bȉčevati (bȉčati arh.) (što, koga) nesvrš. <prez. bȉčujēm, pril. sad. bȉčujūći, gl. im. -ānje>DEFINICIJA1. udarati bičem2. pren. šibati kao bičem (o vjetru)ETIMOLOGIJAvidi bič
Hrvatski jezični portal. 2014.
bičevati
Look at other dictionaries:
bičati — bȉčati nesvrš. DEFINICIJA arh., v. bičevati ETIMOLOGIJA vidi bič … Hrvatski jezični portal
bičevanje — bȉčevānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. bičevati 2. psih., usp. mazohizam ETIMOLOGIJA vidi bič … Hrvatski jezični portal
zooflagelat — zooflagèlāt m <G zooflageláta> DEFINICIJA biol. životinjski bičaši koji nemaju plastide i hrane se organskom tvari; često parazit ETIMOLOGIJA zoo + lat. flagellatus: bičast ← flagellare: bičevati … Hrvatski jezični portal
frustati — frùstati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. prepričavati pojedinosti iz tuđeg života, baviti se tuđim problemima s trećim osobama, mlatiti jezikom; ogovarati, olajavati ETIMOLOGIJA tal. frusciare ≃ frustare:… … Hrvatski jezični portal
flagelant — flagèlant m <G mn nātā> DEFINICIJA 1. pripadnik fanatične sekte u Europi u 13. i 14. st., čiji su se članovi javno bičevali kako bi iskupili svoje grijehe i grijehe drugih; bičevalac 2. pren. onaj koji je sklon samooptuživanju, pretjeranoj… … Hrvatski jezični portal
