- bjegati
- bjȅgati (Ø) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>DEFINICIJAekspr. bježati, napuštati neko mjesto bježanjemETIMOLOGIJAvidi bijeg
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
bjȅgnuti — (∅) svrš. 〈prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. bjȅgni, prid. rad. bjȅgnuo〉 jez. knjiž. ekspr. pobjeći, {{c=1}}usp. {{ref}}bjegati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bjegnuti — bjȅgnuti (Ø) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. bjȅgni, prid. rad. bjȅgnuo> DEFINICIJA jez. knjiž. ekspr. pobjeći, usp. bjegati ETIMOLOGIJA vidi bijeg … Hrvatski jezični portal