bifurkirati

bifurkírati (se) dv. <prez. [i] (3. l. jd)[/i] bifùrkīra (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

neob. rij. (u)činiti bifurkaciju (1); razdvojiti se, razdijeliti se

ETIMOLOGIJA

vidi bifurkacija