razlučiv

razlučiv
razlùčiv prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
koji se može razlučiti; rastavljiv, razdjeljiv
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно сделать НИР?

Look at other dictionaries:

  • nerazlučiv — nerazlùčiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može razlučiti, odijeliti ETIMOLOGIJA ne + v. razlučiti, razlučiv …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”