sjena

sjȅna ž <G mn sjȇnā>

DEFINICIJA

1. a. mjesto zaklonjeno tako da u nj izravno ne prodire svjetlost b. prostor zaklonjen od sunca; hlad, hladovina

2. nejasni obrisi, konture kakvog lika ili tijela; silueta

3. odraz, trag čega nepovoljnog [sjena rata]

SINTAGMA

kazalište sjena, v. karađoz

FRAZEOLOGIJA

baciti sjenu na koga dovesti u sumnju čije poštenje, čestitost, dobronamjernost;

biti čija sjena, pratiti koga kao (njegova) sjena neprestano ići za kim;

biti samo sjena (koga, čega) izgubiti dobre osobine, ne biti tako dobar kao nekad;

biti u (čijoj) sjeni biti u položaju drugoga ili sporednoga prema onome koji uživa kao prvi ugled, slavu, vlast ili utjecaj [među velikim klubovima Concordia je ipak bila u sjeni tadašnjeg Građanskog];

biti u sjeni koga ili čega ne dolaziti do pravog izražaja pored nekog istaknutijeg;

bojati se svoje (vlastite) sjene biti pretjerano strašljiv i oprezan;

izgledati kao sjena biti vrlo slab, mršav;

ni na sjenu mu ne smiješ stati tako je moćan čovjek da mu se nimalo ne smiješ zamjeriti, moraš biti krajnje oprezan i čuvati se toga čovjeka (o vrlo uvredljivim ljudima ili, u raznim socijalnim okolnostima, kao što su oni čija moć počiva na novcu ili vlasti, npr. lokalni i viši političari, seoski gostioničar koji posuđuje novac i sl.);

pada sjena (na koga) javlja se sumnja u njegovo poštenje, dobronamjernost, reputaciju i sl.

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. sěnь (rus. sen', polj. sień), latv. sejs