reperkutirati

reperkutírati dv. <prez. reperkùtīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

1. događajem izazvati/izazivati posljedicu ili promjenu čega

2. fiz. odbiti svjetlost ili zvuk

3. glazb. ponoviti/ponavljati istu temu u varijantama

ETIMOLOGIJA

vidi reperkusija