- repatica
- repàtica žDEFINICIJAknjiš. ekspr. astron. komet [zvijezda repatica]ETIMOLOGIJAvidi rep
Hrvatski jezični portal. 2014.
repatica
Look at other dictionaries:
repàtica — ž knjiš. ekspr. astron. komet [zvijezda ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
repatíca — e ž (í) plinasto nebesno telo s svetlim jedrom in repu podobnim podaljškom: na nebu se je pojavila repatica; opazovati repatico / zvezda repatica … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zvijézda — zvijézd|a ž 〈G mn ā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}astron. svemirsko tijelo visoke temperature s vlastitim izvorom energije [jutarnja ∼a; ∼a padalica; ∼a repatica; ∼a stajaćica] b. {{001f}}razg. svako nebesko tijelo koje se na nebu vidi kao svijetla… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvijezda — zvijézda ž <G mn ā> DEFINICIJA 1. a. astron. svemirsko tijelo visoke temperature s vlastitim izvorom energije [jutarnja zvijezda; zvijezda padalica; zvijezda repatica; zvijezda stajaćica] b. razg. svako nebesko tijelo koje se na nebu vidi… … Hrvatski jezični portal
kòmēt — m 〈G kométa〉 1. {{001f}}astron. u sklopu Sunčeva sustava, svemirsko tijelo osobite strukture, sastavljeno od krute jezgre i omotača od smrznuta plina; (zvijezda) repatica 2. {{001f}}pren. razg. onaj koji se naglo pojavio u društvenom ili… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
betlehemski — bȅtlehemskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Betlehem SINTAGMA betlehemska štalica 1. mjesto rođenja Isusa Krista 2. pren. prikaz štalice s malim Isusom te sudionicima i svjedocima njegova rođenja; betlehemska zvijezda prema Bibliji zvijezda… … Hrvatski jezični portal
komet — kòmēt m <G kométa> DEFINICIJA 1. astron. u sklopu Sunčeva sustava, svemirsko tijelo osobite strukture, sastavljeno od krute jezgre i omotača od smrznuta plina, (zvijezda) repatica 2. pren. razg. onaj koji se naglo pojavio u društvenom ili… … Hrvatski jezični portal
komét — a m (ẹ̑) plinasto nebesno telo s svetlim jedrom in navadno repu podobnim podaljškom, repatica: na nebu se je prikazal komet; svetel komet; taka slava je kot komet velika, izrazita, vendar kratkotrajna … Slovar slovenskega knjižnega jezika
mèč — mêča m (ȅ é) 1. orožje z držajem in dolgim ravnim rezilom za sekanje in vbadanje: meč se sveti; izdreti, izvleči meč; nositi meč; vitez si je opasal meč; potegniti meč iz nožnice; prijeti za meč; zamahniti z golim mečem; krvav meč; oster meč;… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zvézda — e ž (ẹ) 1. na videz majhno svetlo nebesno telo, vidno na jasnem nočnem nebu: zvezde se bleščijo, svetijo, žarijo; zasijale so prve zvezde; ekspr. nebo je posuto z zvezdami na nebu je veliko zvezd; ekspr. oblak, roj zvezd; soj zvezd; pesn.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
