redukcíjski — a o prid. (ȋ) nanašajoč se na redukcijo: redukcijski ukrepi / redukcijska lista porabnikov elektrike / redukcijski proces; oksidacijski in redukcijski / pridobivati svinec iz oksidnih spojin z redukcijskim taljenjem ◊ biol. redukcijska delitev… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
redùkcījskī — redùkcījsk|ī prid. koji se odnosi na redukciju; smanjen, ograničen, stegnut, redukcioni ∆ {{001f}}∼a dijeta prehrana usmjerena k smanjenju tjelesne težine; ∼a dioba biol. smanjivanje broja kromosoma kod diobe spolnih stanica na pola … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȅdukciōnī — prid., {{c=1}}v. {{ref}}redukcijski{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vèntīl — m 〈G ventíla〉 tehn. 1. {{001f}}uređaj koji zatvara ili oslobađa otvor za propuštanje plinova ili tekućina [sigurnosni ∼; redukcijski ∼; usisni ∼; ispušni ∼]; oduška, zalistak, zapornica, zatvarač 2. {{001f}}tehn. u elektrotehnici, naprava koja… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
redukcioni — rȅdukciōnī prid. DEFINICIJA v. redukcijski ETIMOLOGIJA vidi redukcija … Hrvatski jezični portal
ventil — vèntīl m <G ventíla> DEFINICIJA tehn. 1. uređaj koji zatvara ili oslobađa otvor za propuštanje plinova ili tekućina; oduška, zapornica, zatvarač [sigurnosni ventil; redukcijski ventil; usisni ventil; ispušni ventil] 2. tehn. u… … Hrvatski jezični portal
rédoks — neskl. pril. (ẹ̑) kem., kratica redukcijski in oksidacijski hkrati: redoks reakcija / redoks sistem … Slovar slovenskega knjižnega jezika
reducíren — rna o prid. (ȋ) 1. teh. s katerim se kaj reducira: reducirna naprava / reducirni ventil ventil, ki omogoča na odjemni strani stalno enak znižan tlak plina, pare 2. knjiž. redukcijski: reducirna atmosfera / pridobivati svinec iz oksidnih spojin z … Slovar slovenskega knjižnega jezika
reduktíven — vna o prid. (ȋ) kem. ki oddaja elektrone: reduktivni plini; ta atmosfera je reduktivna; reduktiven in oksidativen // metal. nanašajoč se na odvzemanje kisika kovinskim oksidom: reduktivne snovi / reduktivno taljenje ◊ teh. reduktivni plamen… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
ventíl — a m (ȋ) 1. teh. naprava za reguliranje pretoka tekočin in plinov s čepom na steblu: odviti, priviti ventil; ventil na jeklenki; okrov ventila / kotni ventil na oglu dveh pravokotno stoječih cevi; redukcijski ventil ki omogoča na odjemni strani… … Slovar slovenskega knjižnega jezika