- bijeg
- bijȇg m <N mn bjȅgovi>DEFINICIJA1. naglo odmicanje s mjesta opasnosti2. brzo izmicanje okretanjem leđa (ob. trčeći)SINTAGMAbijeg kapitala ekon. povlačenje novca iz poduzeća, banaka i dr. iz države koja iz raznih razloga postaje nesigurna (rat, politički potresi, inflacija itd.);bijeg misli (ideja) pat. čest psihijatrijski simptom, opće ubrzavanje psihičkih procesa (mišljenje je toliko brzo da bolesnik ne može govorom pratiti tok misli te stalno skače s teme na temu), stanje karakteristično za maniju i ponekad shizofreniju;bijeg mozgova žarg. odlazak stručnjaka u inozemstvo;bijeg od stvarnosti psih. nemogućnost prihvaćanja realnoga;bijeg od svijeta teol. 1. svjesno i djelatno distanciranje od griješnoga svijeta, dužnost svakog kršćanina 2. aktivno odricanje od po sebi pozitivnih svjetskih vrednota kao izraz i uvježbavanje spremnosti vjere u Božju ljubav (odlazak u duhovnu osamljenost, samostan, kontemplaciju i sl.)FRAZEOLOGIJAdati se u bijeg početi bježati;nagnati (koga) u bijeg prisiliti koga da bježiONOMASTIKApr. (nadimačka): Bèžan (Duga Resa, Karlovac, Vukovar, Baranja, Delnice, Gospić), Bèžovan (Imotski, Dalmacija), Bigúnac (Dubrovnik, Šibenik), Bižánović (Otočac, Sisak), Bìžec (Dugo Selo, Ivanić Grad), Bížić (450, Pokuplje, Banovina), Bježánčević (Slavonija)ETIMOLOGIJAprasl. *běgъ (rus. beg, polj. bieg) ← ie. *bhegw- ≃ grč. phóbos: strah
Hrvatski jezični portal. 2014.