redovit

redovit
redòvit prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
koji redovno dolazi, koji ne izostaje; redovan, uredan (u dolaženju i sl.) [redovit učenik]
ETIMOLOGIJA
vidi red

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать курсовую

Look at other dictionaries:

  • redòvit — prid. 〈odr. ī〉 koji redovno dolazi, koji ne izostaje [∼ učenik]; redovan, uredan (u dolaženju i sl.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • redovít — a o prid. (ȋ) zastar. 1. redoljuben, reden: redovit človek / redovito življenje 2. reden, stalen: v teh krajih so poplave redovite 3. reden, pravilen: pojavljati se v redovitih presledkih / redovito gibanje nebesnih teles redovíto prisl.:… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • neredòvit — prid. 〈odr. ī〉 koji nije redovit; nestalan, neredovan, neuredan, opr. redovit …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • diližànsa — ž 〈G mn diližánsā/ ī〉 pov. poštanska kočija s konjskom zapregom za redovit prijevoz putnika i robe u doba dok još nije postojala željeznica ✧ {{001f}}fr …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kòngres — m 〈G mn kȍngrēsā〉 1. {{001f}}redovit ili povremen sastanak većeg broja stručnjaka, političara, umjetnika, itd., radi razmatranja važnih pitanja, razmjene iskustava i donošenja odluka [Berlinski ∼; Bečki ∼] 2. {{001f}}(Kongres) pol. u SAD i nekim …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nȍrmālan — nȍrmāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je uobičajen ili redovit [∼na temperatura za ovo doba godine]; tipičan 2. {{001f}}koji je kako treba da bude, kako to zakoni i običaji traže [∼no funkcioniranje pravosudnog sustava]; pravilan, propisan… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • redòvitōst — ž osobina ili postupak onoga koji je redovit …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ȕzuālan — ȕzuāl|an prid. 〈odr. lnī〉 koji se ničim ne ističe, koji nema izrazitog obilježja; uobičajen, običan, navadan, redovit ∆ {{001f}}∼an red riječi lingv. uobičajen red riječi; ∼na upotreba lingv. uobičajena upotreba (riječi, oblika, fraze i sl.);… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • redovitost — redòvitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina ili postupak onoga koji je redovit ETIMOLOGIJA vidi red …   Hrvatski jezični portal

  • neredovit — neredòvit prid. <odr. ī>, opr. redovit DEFINICIJA ETIMOLOGIJA vidi nered …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”