refugij

rèfūgīj (refȗgīj) m

DEFINICIJA

1. a. mjesto sigurnosti za onoga koji se sklanja od nevolje ili opasnosti; utočište, pribježište (u srednjem vijeku često crkva i sl.) b. pov. arhit. građevina (ob. u antici i srednjem vijeku) koja pruža sigurno utočište; utvrda

2. pren. način ili postupak kojim se pronalazi izlaz iz teške situacije

SINTAGMA

refugium (peccatorum) (izg. refùgium pekatórum) 1. rel. utočište (griješnika) (molitveni izričaj) 2. razg. utočište ili mjesto gdje se nalaze oni koji se ne mogu mjeriti s drugima, ob. oni koji imaju sitne slabosti (neuredni, dokoni, lijeni, muktaši i sl.)

ETIMOLOGIJA

lat. refugium